S napretkom moderne znanosti i tehnologije, endoskopi su doživjeli radikalnu transformaciju, uključivanjem optičkih vlakana. Godine 1963. Japan je počeo proizvoditi fiberskope, a 1964. uspješno je razvijen uređaj za biopsiju fiberskop. Ova specijalizirana pinceta za biopsiju omogućila je dobivanje odgovarajućih patoloških uzoraka uz minimalan rizik. Godine 1965. uveden je fiberskopski kolonoskop, čime je proširen opseg pregleda za bolesti donjeg probavnog sustava. Godine 1967. započela su istraživanja povećala fiberskopa za promatranje mikroskopskih lezija. Fiberskopi se također mogu koristiti za in vivo testiranje, kao što je mjerenje tjelesne temperature, tlaka, pomaka, spektralne apsorpcije i drugih podataka.
Godine 1973. laserska tehnologija primijenjena je na endoskopsku terapiju, postupno postajući standardno endoskopsko liječenje gastrointestinalnog krvarenja. Godine 1981. uspješno je razvijena endoskopska ultrazvučna tehnologija. Ovaj inovativni razvoj, kombinirajući naprednu ultrazvučnu tehnologiju s endoskopijom, značajno je povećao točnost dijagnoze lezija.
Godine 1987. Philippe Mouret uveo je videoendoskopsku kirurgiju. Moderna endoskopija postupno se razvijala izumom endoskopa s optičkim vlaknima. U 1960-ima, staklena vlakna, razvijena u Sjedinjenim Državama, dobila su široku pozornost u raznim područjima. Dok su optička vlakna za prijenos svjetla u endoskopima s optičkim vlaknima postojala još 1930-ih godina, napredak u prijenosu svjetlosnih signala kroz ta vlakna bio je spor zbog velikog gubitka svjetla tijekom prijenosa. Endoskop s optičkim vlaknima duga je, tanka, fleksibilna cijev koja sadrži snop staklenih vlakana-za vođenje svjetlosti, s lećom na svakom kraju. Tijekom pregleda, jedan kraj cjevčice se uvodi u organ koji se pregledava, a s drugog kraja se može vidjeti unutarnje stanje organa. Endoskopi su obično opremljeni izvorom osvjetljenja, a neki su opremljeni i kirurškim instrumentima, poput lasera. Uvođenje optičkih vlakana u mehanizam prijenosa svjetlosti učinilo je video leće preferiranim izborom za snimanje slike. Endoskop koji može istovremeno snimati fotografije bio je "endoskop s optičkim vlaknima", izumljen 1964. Tek 1960-ih godina endoskopi su stekli mogućnosti snimanja i mjerenja slike. Oko 1975. završila je era gastrokamera, potpuno zamijenjena endoskopima s optičkim vlaknima. Zhang Zhenyuan, kineski stručnjak za optička vlakna, poduzeo je veliki nacionalni i lokalni znanstveni i tehnološki projekt, "Istraživanje tehnologije-proizvodnje velikih razmjera skupova slika optičkih vlakana i industrijskih endoskopa", postigavši domaću vodeću i svjetsku-razinu tehnologije. Također je uspostavio jedinu proizvodnu bazu u Kini sposobnu za masovnu-proizvodnju paketa slika i endoskopa.
CCD endoskop, umetnut u tijelo, ima CCD "leću" integriranu na maloj silikonskoj pločici na jednom kraju. To je u biti nova vrsta fotoelektričnog senzora slike, po funkciji slična televizijskoj kameri. Pretvara sliku područja koje se ispituje u digitalni električni signal, koji se prenosi kroz metalne žice i prikazuje na "monitoru slike" sličnom televizijskom prijamniku. Primjena ove tehnologije omogućila je pohranjivanje slika, reprodukciju, konzultacije i računalno upravljanje.
U studenom 2002. rođen je prvi svjetski "endoskopski sustav visoke-definicije", koji je dramatično promijenio koncept endoskopije. Uključio je vrhunsku-tehnologiju snimanja, pružajući preciznost slike koja je omogućila dijagnosticiranje iznimno sitnih lezija. Pojava modernih videoendoskopa, elektroničkih endoskopa i ultrazvučnih endoskopa otvorila je novu eru moderne medicinske endoskopije, prelazeći iz ere pregleda i dijagnostike u eru liječenja i kirurgije.